Foto galerija

 

Anonimus iz 17. stoljeća

„LUKRECIJA O’ BIMO REKLI POŽERUH“

jena zmešana štorija od teatra, mora i amora, ča ju je na novo zrihtal i va nove čakavsko-mediteranske kolorature prehitil Daniel Načinović,
redatelj: Jagoš Marković

10., 11., 12., 13, 14., i 17. srpnja 2007.
plaža Glavanovo (Pećine), u 21,30 sati
Premijera Hrvatske drame

Scenograf Dalibor Laginja
Kostimograf Leo Kulaš
Oblikovatelj svjetla Deni Šesnić
Govor tijela Marija Momirov
Lektorica Mirjana Crnić
Izbor glazbe Jagoš Marković
Specijalni efekti Milan Alavanja i
Miroslav Vučković

Peršone:
Antonio Denis Brižić
Tubòlda Olivera Baljak
Berto Damir Orlić
Škapin Dragan Mićanović
Trojo Bosnimir Ličanin
Lukrecija Tanja Smoje
Požerùh Alen Liverić
Frane Alen Nezirević
Gina Tanja Tišma*
Esmeralda Dragana Tomšić

Mladići i divojke, štrige i druge peršone - Tena Ferić*, Deana Marčić*, Vedran Hajduk, Reneo Stanojević, Zoran Ćuk, Edmond Brajković

Asistent redatelja Milan Alavanja
Asistentica kostimografa Sandra Dekanić
Asistent redatelja–volonter Denis Kirinčić
Asistent za podvodne
radove i efekte Lucio Slama

Inspicijentica Sandra Čarapina

Premijera na Riječkim ljetnim noćima:
11. srpnja 2007.
na plaži Glavanovo (Pećine)

* članice Baleta HNK Ivana pl. Zajca
 

Jagoš Marković, izrazito maštoviti tvorac totalnog kazališta u kojem publiku sa scene zapljuskuju snažne emocije, ali i precizno dorađene redateljske ideje, već je poznat riječkoj publici. U HNK Ivana pl. Zajca režirao je višestruko nagrađivanu uspješnicu "Filumena Marturano" koja je oduševljavala i publiku u Italiji, te operu "Carmen", predstavu koja je "uzvitlala prašinu" i izazivala polemičke tonove i izvan Rijeke.

I ovoga puta, možemo reći, poznati redatelj nastavlja rad na svojoj omiljenoj temi- Mediteranu, jer njegovi najveći kazališni hitovi pripadaju upravo mediteranskom ciklusu.

 

Dok ovo pišem pokraj mene prolazi dvoje ljudi. Mladić i djevojka. Zastanu. Poljube se, pogledaju i svatko pođe na svoju stranu. Djevojka sjedne do mene na morski žal. Zamisli sliku: morska obala, tišina noćnog zraka što se lijepi za kožu, osjećaj da samo more i sol mogu skinuti tu ljepljivu masu što se prilagođava obliku tijela žene koja sjedi na kamenu, stopala uronjenih u plitki rub njena beskrajnog vodenog ljubavnika. osjećaj kojem se svaki put vraća, bez želje da se odupre užitku njegova hladnog sveobuhvatnog zagrljaja.