|
Anonimus
iz 17. stoljeća
„LUKRECIJA O’ BIMO REKLI POŽERUH“
jena zmešana štorija od teatra, mora i amora, ča ju je na novo zrihtal i
va nove čakavsko-mediteranske kolorature prehitil Daniel Načinović,
redatelj: Jagoš Marković
10.,
11., 12., 13, 14., i 17. srpnja 2007.
plaža Glavanovo (Pećine), u 21,30 sati
Premijera Hrvatske drame
Scenograf Dalibor Laginja
Kostimograf Leo Kulaš
Oblikovatelj svjetla Deni Šesnić
Govor tijela Marija Momirov
Lektorica Mirjana Crnić
Izbor glazbe Jagoš Marković
Specijalni efekti Milan Alavanja i
Miroslav Vučković
Peršone:
Antonio Denis Brižić
Tubòlda Olivera Baljak
Berto Damir Orlić
Škapin Dragan Mićanović
Trojo Bosnimir Ličanin
Lukrecija Tanja Smoje
Požerùh Alen Liverić
Frane Alen Nezirević
Gina Tanja Tišma*
Esmeralda Dragana Tomšić
Mladići
i divojke, štrige i druge peršone - Tena Ferić*, Deana Marčić*, Vedran
Hajduk, Reneo Stanojević, Zoran Ćuk, Edmond Brajković
Asistent
redatelja Milan Alavanja
Asistentica kostimografa Sandra Dekanić
Asistent redatelja–volonter Denis Kirinčić
Asistent za podvodne
radove i efekte Lucio Slama
Inspicijentica Sandra Čarapina
Premijera na Riječkim
ljetnim noćima:
11. srpnja 2007.
na plaži Glavanovo (Pećine)
*
članice Baleta HNK Ivana pl. Zajca
Jagoš Marković, izrazito
maštoviti tvorac totalnog kazališta u kojem publiku sa scene zapljuskuju
snažne emocije, ali i precizno dorađene redateljske ideje, već je poznat
riječkoj publici. U HNK Ivana pl. Zajca režirao je višestruko
nagrađivanu uspješnicu "Filumena Marturano" koja je oduševljavala i
publiku u Italiji, te operu "Carmen", predstavu koja je "uzvitlala
prašinu" i izazivala polemičke tonove i izvan Rijeke.
I ovoga puta, možemo reći, poznati redatelj nastavlja rad na svojoj
omiljenoj temi- Mediteranu, jer njegovi najveći kazališni hitovi
pripadaju upravo mediteranskom ciklusu.
|
Dok ovo pišem pokraj mene prolazi dvoje ljudi. Mladić i
djevojka. Zastanu. Poljube se, pogledaju i svatko pođe na
svoju stranu. Djevojka sjedne do mene na morski žal. |
Zamisli sliku: morska obala, tišina noćnog zraka što se
lijepi za kožu, osjećaj da samo more i sol mogu skinuti tu
ljepljivu masu što se prilagođava obliku tijela žene koja
sjedi na kamenu, stopala uronjenih u plitki rub njena
beskrajnog vodenog ljubavnika. osjećaj kojem se svaki put
vraća, bez želje da se odupre užitku njegova hladnog
sveobuhvatnog zagrljaja. |
|