7. srpnja – Dvorište Filozofskog fakulteta, 21.30 sati

Gostovanje: INK Gradsko kazalište Pula
 

Pier Paolo Pasolini: Ribica

Preveo: Zlatko Wurzberg

Redatelj i dramaturg: Ivica Buljan
Skladatelj i autor stihova: Arsen Dedić
Scenografkinja i kostimografkinja: Ana Savić-Gecan

Sudjeluju: Lucija Šerbedžija, Jose, Denis Rubinić (flauta, pikolo-flauta), Ivan Kuruc (harmonika), Igor Mihovilović (gitara), Nenad Mirt (kontrabas), Zdravko Širola (klepetaljke)

Majstor svjetla: Dario Družeta, Denis Grgorinić
Majstor tona: Miodrag Flego
Majstor scene: Goran Šaponja
Rekviziterka/garderobijerka: Desanka Stjepanović
Inspicijent:: Manuel Kaučić

Ivica Buljan definitivno je pronašao prepoznatljiv i funkcionalan redateljski rukopis. Čini mi se da je prva predstava u kojoj ga je demonstrirao Šovagovićev "Jazz" na "Riječkim ljetnim noćima 2004." kad je prvi put doveo na scenu glazbenike da budu ne samo ilustratori, nego doslovno glazbeni likovi. Živa glazba na sceni u Buljanove je radove unijela emociju kakve prije u njegovim režijama nije bilo.
Ovdje Denis Rubinić svira flautu, Ivan Kuruc harmoniku, Igor Mihovilović gitaru, Nenad Mirt kontrabas i Zdravko Širola klepetaljke, a zajedno čine i moderan antički kor, "javnost", jer osim što sviraju, oni i pričaju, viču, dobacuju protagonistici vulgarne primjedbe, čineći je još izoliranijom na sceni. Uspio eksperiment, svakako. Onako talijanski groteskan, pomoćni lik u predstavi je stanoviti Jose, visok, mlad, vitak, kao slika lijep mulat, kojega je Buljan doveo iz Ljubljane. Jose katkad zapjeva, a inače sjedi i puši cigaru, predstavljajući realiziranu metaforu ženske žudnje.
Jose i Lucija Šerbedžija dobro su podnijeli Buljanovu ideju komunikacije s publikom. Glumica sjeda u krilo slučajno izabranim muškarcima iz prvog reda, a Jose atakira na žene koje izvodi na ples...
Kad bih u jednoj sintagmi trebao sažeti kakva je to predstava, rekao bih da je to Severina za intelektualce. (Tomislav Čadež, "Jutarnji list")